Prednji križni ligament (ACL) + šivanje meniska - početni program (operativni zahvat)

Križni ligamenti najbitniji su ligamenti u koljenskom zglobu, a prednji križni ligament (ligamenta cruciata anterior - ACL) posebno je važna karika u stabilizaciji koljenskog zgloba. Križni ligamenti zovu se tako jer se križaju povezujući natkoljeničnu kost (femur) sa goljeničnom kosti (tibia) te na taj način, prateći pokrete u zglobu, osiguravaju stabilnost dajući unutarnju čvrstoću koljenskom zglobu. 

Prednji križni ligament sprečava prednju translaciju koljenskog zgloba, odnosno klizanje ili pomicanje potkoljenice prema naprijed u odnosu na natkoljenicu, dok stražnji križni ligament radi suprotno, sprečava translaciju potkoljenice u odnosu na natkoljenicu prema natrag. Upravo zbog činjenice da ova dva ligamenta direktno povezuju dvije kosti i da nemaju nikakvu drugu zaštitu oko sebe osim vlastite čvrstoće i funkcije aktivnih stabilizatora, kada dođe do trenutka da sila koja se prenese na koljeno bude prejaka za aktivne stabilizatore ili oni nemaju odgovarajući i pravovremeni odgovor na nju, u sportskim aktivnostima vrlo često dolazi do preopterećivanja i ozljeđivanja jednoga od križnih ligamenata, s tim da se češće ozljeđuje prednji križni ligament. Sama činjenica da vremenski za povratak od rupture ACL-a treba otprilike 6 mjeseci i da je proces same rehabilitacije dosta složen govori o ozbiljnost ozljede ACL-a.

Neki od uzroka ozljeđivanja ACL-a su nesrazmjer i disbalans u snazi prednjih i stražnjih mišića natkoljenice, odnosno jači m. quadriceps od skupine mišića hamstringsa, mišići koji su morfološki (obujmom) jaki, ali nemaju pravilnu funkcionalnost (ne mogu pravovremeno i na pravilan način djelovati kao aktivni stabilizatori koljenskog zgloba), biomehanički nepravilno izvođenje pokreta kao što su doskok, promjena smjera kretanja, nagli iskoraci, nagla deceleracija (usporavanje), itd. gdje dolazi do propadanja koljenskog zgloba u valgus poziciju te se koljenski zglob, gležanj i kuk ne nalaze u istoj ravnini što sa primjenom sile koja djeluje na tijelo prilikom izvedbe pokreta uvelike povečava rizik od ozljeđivanja. Jedan od rizičnih faktora ozljeđivanja ACL-a je i spol, naime žene zbog većeg Q kuta (šira zdjelica kao anatomska prilagodba na porođaj) i manje sposobnosti njihovih mišića da generiraju silu imaju 2-8 puta veći rizik za ozljeđivanje ACL-a. Svi ovi rizični faktori ukazuju koliko je zapravo ACL "ugrožen" prilikom fizičke aktivnosti ako se tim rizičnim faktorima ne pridaje dovoljna pažnja i ako se ne pokušavaju umanjiti učinci nekih od tih faktora.

Prevencija: ozljede prednje križne sveze još su uvijek prisutne u vrlo velikom postotku, osobito kod sportaša i sportašica. Način na koji se ove ozljede mogu spriječiti jest da se uoče rizični faktori koji postoje kod različitih sportaša, bilo da se radilo o nekim anatomskim karakteristikama sportaša, disbalansu u mišičnoj snazi, izvedbi određenih pokreta, te da se zatim radi bilo na smanjenju njihovog utjecaja ili otklanjanju tih rizičnih faktora u potpunosti. Veliku ulogu u prevenciji ozljeda ACL-a ima pravilna dijagnostika i uočavanje rizičnih faktora te uvođenje sistematskih programa prevencije u svakodnevnicu tih sportaša. Vrlo je važno osobe educirati da sami znaju prepoznati rizične faktore i raditi na tome da ih umanje ili eliminiraju. 

Videoreha pruža programe koji nastoje uključiti sve gore navedene točke i pružiti pacijentima pravilnu rehabilitaciju. Videorehabilitacijski programi koje mi pružamo funkcioniraju na način da vrate odgovarajući opseg pokreta, ispravnu funkcionalnost mišića, stabilizacijsku ulogu mišićima i ligamentima (živčano-mišićna povezanost) ne samo koljenskog zgloba nego cijeloga tijela kako bi što više osigurali koljenski zglob i njegovu funkcionalnost, te na kraju i specifične vježbe koje nastoje naše pacijente što efikasnije pripremiti za povratak njihovoj svakodnevnici. Vježbe koje se koriste nastoje pacijenta i zglobni sustav staviti u situacije i pokrete u kojima se ACL inače ozljeđuje, ali na način da tokom izvedbe naglašavamo pravilnost pokreta, pravovremenost uključivanja mišića kao i uključivanje pravilnih mišića odnosno sinergiju cjelokupnog živčano-mišićnog sustava koja omogućuje stabilnost zgloba i sigurnu izvedbu pokreta.