Prijelom gležnja - Početni program

Prijelom gležnja reletivno je česta pojava ne samo kod tjelesno aktivne populacije i sportaša već i kod opće populacije. Gležanj kao dio regije stopala čini prijelaz iz potkoljenice u samo stopalo te se svakodnevno preko ove regije prenose velika opterećenja. Gležanj je dodirna točka sljedećih kostiju, tibie ili goljenične kosti, fibule ili lisne kosti talusa ili gležanjske kosti i calcaneusa ili petne kosti.

Gležanj se sastoji od dva zgloba, gornjeg i donjeg gležanjskog zgloba. Gornji gležanjski zglob, (articulatio talocruralis) poveznica je potkoljenice, tibie i fibule sa gležanjskom kosti i u njemu se vrše pokreti dorzalne i plantarne fleksije. Donji gležanjski zglob u kojemu se vrše pokreti inverzije i everzije stopala sastoji se od dva dijela, stražnjeg (articulatio subtalaris) i prednjeg (artuculatio talocalcaneonavicularis) koji je poveznica gležnja sa tarzalnim dijelom stopala. Do prijeloma gležnja najčešće dolazi prilikom izvrtanja zgloba prema unutra ili prema van (inverzijsko ili everzijsko uganue gležnja). Ozljede se najčeše događaju u doskoku, pri postavljanju stopala na tlo, kod usporavanja ili u iskoraku kad se stopalo postavlja na krivi način i gdje aktivni i pasivni stabilizatori (mišići potkoljenice i stopala, ligamenti) gležnja ne mogu podnijeti silu koja je stavljena na zglob i popuštaju te dolazi do frakture neke od navedenih kostiju gležnja. Najčeše do prijeloma gležnja dolazi uslijed prometnih nesreća, padova, udaraca teškim predmetom, krivih koraka ili zbog preopterećenja gležnja. Frakture gležnja mogu nastati kontaktnim ili nekontaktnim mehanizmom ozljede, odnosno mogu biti izazvane nekom direktnom vanjskom silom ili indirektnim djelovanjem sile.

Rizični faktori za pojavu prijeloma gležnja mogu biti prekomjerena tjelesna težina, loš odabir obuće, bavljenje sportovima koji zahtijevaju češte promjene smjera kretanja i visine težišta, problemi sa vidom, pojedina zanimanja, prisutnost zdravstvenih stanja tipa osteoporoze ili neuropatija (slabost mišića).

Ozbiljnost prijeloma gležnja može varirati, tj. frakture kostiju mogu biti iznimno malene ili mogu biti vrlo velike te čak biti prijelomi vanjskog tipa gdje kosti probuše površinu kože. Kod prijeloma gležnja javit će se jaka pulsirajuća bol, oticanje, hematom na mjestu frakture, osjetljivost na dodir, nemogućnost stajanja i provođenja aktivnosti na nozi, odnosno podnošenja težine na ozlijeđenom gležnju, a može doći i do pojave reza, otvorenih rana ili prodiranja fragmenata kostiju kroz kožu.

Liječenje ovisi o težini i lokaciji samoga prijeloma, što znači da se kod lakših prijeloma gležnja koristi konzervativni pristup liječenju, a kod onih težih u kojima je fraktura veća, kosti se značajno rašire ili dođe do nastanka više fragmenata kosti koristi se operacijski pristup liječenju kako bi se kosti povezale umetanjem žice, pločice, šipke ili vijka na mjestu prijeloma kako bi ubrzali zarastanje i stabilizirali gležanj. Na samom početku liječenja prijeloma stavlja se imobilizacija na ozlijeđeni gležanj, a dužina njenog nošenja ovisi o tipu, lokaciji i težini prijeloma. Nakon skidanja imobilizacije, kada su kosti u potpunosti srasle kreće se sa razgibavanjem gležnja, poboljšanjem cirkulacije unutar zgloba, te postupnim jačanjem svih mišića potkoljenice i uspostavljanjem ravnoteže gležanjskoga zgloba.

Prevencija: izbor pravilne i kvalitetne obuće ovisno o sportskoj aktivnosti ili zanimanju, održavanje odgovarajuće tjelesne mase, provođenje preventivnih programa jačanja i stabilizacije gležnja i stopala, adekvatno rješenje za probleme s vidom ako oni postoje kako ne bi doveli do ozljede, itd.

 

POČETNI PROGRAM

Program koji se provodi u prvih 6 tjedana nakon prijeloma neke od kostiju gležnja. program se temelji na uporabi fizikalne terapije sa ciljem smanjenja boli, otoka i hematoma te se radi na pažljivom, polaganom i postupnom povećanju mobilnosti i snage (statičke vježbe - izometrija) mišića potkoljenice i stopala.